JAKOV BASCH
Molcer, Matija Molcer, Mathias, Molcer, Mátyás (Subotica 9. svibnja 1935.), pijanist, skladatelj, pjesnik, prevoditelj, slikar, kritičar i publicist potječe iz dobro situirane subotičke obitelji čiji su preci bili Nijemci. Otac Franjo bio je tvorničar, a majka Margita Vörösbaranyi koja potječe iz bolje situirane zemljoradničko-gostioničarske obitelji, dobro je svirala glasovir i lijepo slikala. Pučku školu i gimnaziju završio je M. Molcer u Subotici. U osnovnoj školi omiljeni pedagog bio mu je Todor Milodanović Čikica, a u gimnaziji gospođa Pertics-Nagymama. M. Molcer svoje glazbeno obrazovanje započinje 1945. godine u rodnom gradu, a prvi muzički pedagog bio mu je Miklós Bermel, ml., kasnije uči violinu kod Stanka Vasiljevića, teoretske predmete kod Karela Napravnjika Tatice, a klavir kod vrsne pijanistice Core Pataki-Milkó. Na umjetnički odsjek klavira i orgulja zagrebačke Muzičke akademije primljen je 1955. godine, kod prof. Ive Mačeka, a 1960. završio je petu godinu studija i položio diplomski ispit, stekavši zvanje akademskog glazbenika.
U subotičkoj Muzičkoj školi zaposlen je u razdoblju od 1961. do 1973. i od 1978. do 2000. Od 1973. do 1978. je novinar u dnevnom listu Magyar Szó, gdje piše glazbene i kazališne kritike, likovne prikaze, radi intervjue i dr. Od 1963. godine je na specijalizaciji u Italiji (Siena), a tijekom 1967. i 1968. na postgradualnom studiju u Zürichu (Švicarska), gdje usavršava klavir i kompoziciju kod Géze Hegyija i Géze Ande. Zvanje magistra klavira stekao je 1976. u Skopju, gdje mu je mentor bio Branko Cvetković. Skladanjem se Matija Molcer počeo baviti takoreći od prvog sata glazbene škole. Kao koncertni izvođač nastupio je u svim većim gradovima Jugoslavije, nadalje u Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i dr. Često je izvodio tematske programe kao što su: Haydnova, Mozartova, Beethovenova Schubertova, Chopinova večer, nadalje autorske i večeri subotičkih skladatelja. Svoju glazbu i djela drugih kompozitora snima za mnoge tuzemne i inozemnim radio postaje. I među njegovim učenicima mnogi su ostvarili zavidnu karijeru, u europskim i svjetskim razmjerima, spomenimo se samo: Szilvesztera Lévaya, Tibor Lévaya, Dolores Engelhardt, Tamása Jancsóa, Blaženke Bačlije, Melinde Major, Agnes Bajić, Eve Bajić, Itzaka Szekélya i dr. Matija Molcer dugo godina je svirao violinu u Subotičkoj filharmoniji, zatim vodio je viole u Filharmoniji i Kazališnom orkestru, sudjelovao je također i u radu KUD Lányi Ernö. U vrijeme dok je bio student Zagrebačke akademije izdržavao se radeći kao glazbenik u HNK, u Pionirskom kazalištu na Trešnjevci i na Zagrebačkoj Televiziji.
M. Molcer je višestruko darovita osobnost, zainteresiran je za različita stvaralačka područja suvremene umjetnosti, opsjednut riječima, zvukom i slikom. Književna djela piše na mađarskom, njemačkom, hrvatskom, srpskom i romskom jeziku, a također prevodi sa ovih jezika i na njih. Tragom vlastitih stvaralačkih nakana ne rijetko uklanja žanrovske i medijske granice, dok u njihovu srazu traži i ispituje nova značenja. Tako je, primjerice, glazba (Mozarta i dr.) bila poticaj za nastanak mnogih likovnih ciklusa, a također pojedini su grafički ostvaraji uvršteni u knjige stihova, ali ne kao ilustracija već predstavljaju navlastiti dio pjesničkog izraza. Objavio je 114 pjesničkih zbirki i drugih djela, te 10 knjiga prijevoda (mahom nakladom dipl. ing. Gabriela Schocka), a u rukopisu ima prijevode cjelokupnog pjesničkog opusa: Jakova Kopilovića, Rajka Balabana, Vojislava Sekelja i Milovana Mikovića. Prevodio je pjesme: Zvjezdane Asić, Pavla Bačića, Rajka Balabana, Stojana Berbera, Edite Bodič, Predraga Bogdanovića Cia, Marije Došen, Milete Đonovića, Save Halugina, Lazara Franciškovića, Davida Kecmana, Jakova Kopilovića, Mirka Kopunovića, Ladislava Kovačića, Slavka Matkovića, Lazara Merkovića, Milovana Mikovića, Spiridona Mitića, Gojka Novakovića, Zvonka Sarića, Vojislava Sekelja, Vladimira Stevanova, Velimira Subotića, Marije Šimoković, Dušana Škorića, Ivana Pančića, Ive Popića, Milenka Popića, Milivoj Prćić, Žarka Rafajlovića, Petra Vukova, Balinta Vujkova i Tomislava Žigmanova. Nadalje, M. Molcer je ilustrirao više svojih i knjiga drugih pisaca, a izradio je nekoliko tisuća ex librisa. Uglazbio je mnoge vlastite i stihove drugih pjesnika, počevši od klasika do suvremenika (mađarskih, njemačkih, slavenskih i dr.). Scensku glazba za drame, kazališne komade i dječje komade piše od 1958. godine. Premda mu je najdraži haiku, objavio je i više drugih pjesničkih zbirki. Također piše prozu i dramska djela. Za knjigu stihova Érted szólok dobio je Nagradu Szenteleki Kornél (1969.), a za dramu Átvett álmok nagrađen je na natječaju novosadskog mađarskog kazališta Újvidéki színház i tjednika 7 Nap (1970.). Član je Udruženja reproduktivnih muzičkih umjetnika od 1962., Udruženja vojvođanskih kompozitora od 1973. i Društva književnika Vojvodine od 1973.
Premda su o prevođenju, ili o poetici prevodilaštva napisane cijele već knjižnice pozvanijih, usuđujem se i sam ponešto nadometnuti, prije svega kao posljedicu promatranja prevodilačkih rezultata Matije Molcera. Najprije moram istaknuti Molcer spada u red vrsnih poznavalaca mađarske i hrvatske kulture, a također hrvatskog i mađarskog jezika. Kao malo tko ima uvida u kojoj mjeri su govornici ovog jezičnog para, uopće u stanju dijeliti predodžbe o svijetu. « Ne želim od hrvatske pjesme načiniti mađarsku» – ističe Molcer – «jer bih tada iznevjerio i autora i mađarskog čitatelja, koji bi bio doveden u zabludu». Molcer je i vrstan poznavalac mađarskog i hrvatskog pjesništva, i starijeg i suvremenog. Ono što je, možda ipak presudno, on ima pregled nad poljem (ne)prevodilaštva, što podrazumijeva uvid, doslovce, u bezbroj suptilnih pojedinosti iz mađarske i hrvatske kulture, u veliki broj ranije prevedenih sličnih i različitih tekstova, uz, razumije se, poznavanje nezaobilaznih konvencija i primateljevih očekivanja. Molcer, radi svega rečenog, također ima izgraditi odnos prema slobodi odstupanja, budući da ima iskustvo i znanje o svijetu prevoditelja i primaoca u procesu posredovanja kultura. Drukčije rečeno, u njemu je sretno spojen potreban i mađarski i hrvatski interkulturalni senzibilitet. Od kolike mu pomoći može biti iskustvo glazbenika, kada u pokušaju prevođenja značenjsko, ritmičko i zvukovno jedinstvo otkriva u zvučnosti mađarskih, odnosno hrvatskih riječi, iz jezika uistinu udaljenih, dok traži zadovoljavajuće, optimalno, umjetničko rješenje? Na kraju dužan sam skrenuti vašu pozornost na postojanje Subotičke prevoditeljske škole, koja se rađa nakon pokretanja časopisa za književnost, umjetnost i društvena pitanja Rukovet (1955.), kada započinje i sustavna skrb za prevođenje književnih i drugih uradaka s mađarskog na hrvatski i srpski jezik. Poticatelj ovoga pothvata bio je hrvatski književnik Lazara Merković (1926.), glavni i odgovorni urednik časopisa, koji je u ovome imao punu podršku i pomoć Uredništva, ali i šireg kruga suradnika časopisa. Od osnutka časopisa Rukovet prijevodi dobivaju stalno mjesto na njegovim stranicama, a uz L. Merkovića, svoje prijevode s mađarskog (i drugih jezika), objavljuju Sava Babić, Ivan Pančić, Matija Molcer, Gašpar Ulmer, Petar Vukov, Marija Šimoković, Mirko Gotesman i drugi .
Glazbena djela: – Sonatina (klavir, 1951.); – Šest intermezza (1957); – Pet stavaka za gudače (1959.); – Mala svita za djecu (klavir, 1959.); – Dvije sonate za klavir (1959. i 1985.); – Četiri gudačka kvarteta (1959.-1964.); – Rondo (klavir, 1960.); – Per archi (ork., 1960.); – Ab aeterno (violončelo i klavir, 1960.); – Simfonije I.-VII. (1960.-1994.); – Četiri klavirska koncerta (1966.-1983.); – Dúdoló (zbor, 1967.); – Valamit elfelejteni (zbor, 1967.); – Feloldóttál a csendben (zbor, 1968.); – Klavirska svita (1969:); – Tri improvizacije (1969.); – Hideg napok (zbor, 1972.); – Madárka a házban (zbor, 1973.); – A magyar nemes (zbor, 1973.); – Nóták (za glas i ciganski orkestar, 1974.); – Gyermekdalok (ciklus solo pjesama, 1974.); – Sonata (violina, viola, 1975.-1976.); – 24 Haiku (klavir, 1976.); – Courage for the past (Kvartet harmonika, 1976.); – Dvije sonate za violončelo (1975. i 1980.); – Három haiku (glas, 1978.); – Hommage za B. B. (klavir, 1978.); – Tri pjesme (1979.); – Koncert za tamburicu (1980.); – Lasciate mi cantare (klavir, harmonika, 1980.); – A bolondok énekeiből (ciklus solo pjesama za glas i klavir, 1980.); – Amulettek (ciklus solo pjesama, 1980:); – Ista (zbor, 1980.); – Dalok (Jozsef Attila, 1980.); – A večer je već tu (glas, 1980.); – Ballada (gitara, 1980.); – Dal (glas, 1980.); – Fragmenti (pjesme, 1980.); – Četiri pjesme (D. Maksimović, 1980.); – Belutak (V. Popa, 1980.) zbor; –Tajna belutka (zbor, 1980.); – Ócska sirversek (pjesme, 1981.); – Ab aeterno (harmonika, 1983.); – Concertino za klavir i timpane (1985.); – Koncert za flautu (1985.); – Concertino za klavir i timpane (1985.); – Két dal (1986.); – Nyilnak a terek (ciklus solo pjesama, 1986.); – Három haiku (za komorni sastav, 1987.); – Lament-Plamen (flauta, 1992.); – 24 Preludium für Klavier (2007.); – Le Tombeau de … (2007.); – Thema mit Veränderungen (2007.) ; – Piano und Forte für Pianoforte (2007.); – Missa brevis (2007.); – Fragmente (2007.); – Suite (2008.); – Images (2008.); – Sonate für Klavier I. i II. (2008.); – Panoptikum (2008.); – Fiktion und Identität (2008.).
Likovna djela: – Cose viste (ciklus od 24 crno-bijele i 6 grafike u boji, 1990.); – Ucelli (ciklus slika, 1990.); – Rätsel (ciklus, 1990.); – L'ultimo veliero (ciklus slika, 1990.), – Aus meiner Kindheit (1991.); – Peysages intimes (šest albuma, 1991.); – Álmok kusza kertjeiből (ciklus, 1991.); – Mozart hallgatása közben (album, 1991.); – 24 slike u boji kao jedinstveni ciklus (1991.); – Ex librisi (od 1989. do 2009. nekoliko tisuća); – Ex librisek (albumi, 19989.); – Asylum I i II (ciklusi, 1991.); – Prae (album, 1991.); – Félmult (ciklus, 1991.); – Hat apokrif (ciklus, 1991.); – Mulandóság (ciklus, 1991.); – Sárkány-időben (album, 1992.); – Exodus (album i ciklus, 1992.); – Eine kleine nachtmusik (ciklus, 1992.); – Asha (album i ciklus, 1992.); – Csodaszarvas (ciklus, 1992.); – L'amour des autres (ciklus, 1992.); – Sámánok (ciklus, 1991.); Vázlatok, Rajzok, Külön világ (album, 1989. do 2009.); – Landschaft (album, 1990.); – Haiku (album, 1989.); – Campagna (album, 1990.); – Ewiger aufbruch (ciklus, 1991.); – Wandlung (album, 1989.); Samani (50 grafika, 1994.); – Külön világ (ciklus, 1992.) – Portreti, Muzikanti(2002.); – Albumi: Bucke, Mikrokozmos, Fosili, Strašila, Nedostatak ostatka, Metamorfoze, Dijalog s materijom, Profane ikone, Avaške godine, Anđeli dolaze, Enharmonija, Preobražena noć, Bez svlaka mraka, Propuštene mogućnosti, Funktion und identität i dr. (1993. do 2009.).
Književna djela: – Versek; Subotica 1963; – Mozaik (Bačić, Bede, Kopilović, Molcer), Subotica 1966; – Öröktől fogva, Subotica 1966; – Odysseia. Pókfonál az értelemig Subotica 1966; – Érted szólok, Subotica 1968; – Haiku I.-III., Subotica 1970.-1980; – Kósza álmok, Subotica 1970; – Sámán-könyv, Subotica 1970; – Pert em heru, Subotica, 1970; – Jézus az ember fia, Subotica 1970; – Időtlen időben, Subotica 1970; – Kallodó fények, Subotica 1970; – Utak magam felé, Subotica 1971; – Vissztérő álmok, Subotica 1971; – Képzelt emlékezet, Subotica 1971; – Epigrmmák, Subotica 1972; – Kettőség közöt, Subotica 1972; – Túl a hidegen, Subotica 1973; – Kárvállot idő, Subotica 1973; – Haiku I.-IV., Subotica 1989; – Haiku, Subotca 1989; – Távolok, Subotica, 1990; – Der Menschensohn, Subotica, 1990; – Virágkor, Subotica, 1990; – Dérvidék, Subotica, 1990; – Kerengő álmok, Subotica 1991; – Szilánkok, Subotica, 1991; – Töredékek, Subotica, 1991; – Zamke, Subotica, 1991; – Éhenhalt napok, Subotica, 1991; – Éhutak, Subotica 1992; – Beg, Subotica, 1992; – Fragmenti, Subotica, 1992; – Október, Subotica 1992; – Kérdések, Subotica, 1992; – Kövek, Subotica 1992; – Ágak, Subotica, 1992; – Angsttraum, Subotica 1992; – Elfelejtett dalok, Subotica, 1993; – Zefir, Subotica, 1993; – Homokzene, Subotica, 1993; – Asha, Subotica 1993; – Eltemetett virágok, Subotica 1993; – Zeihens, Subotica, 1993; – Hinterland, Subotica, 1993; – Mielőtt elmerülsz, Subotica 1993; – Leheletnyi szélben, Subotica, 1993; – Néma Orpheus, Subotica, 1993; – A kancsal mesterlövész, Subotica; – Fény a füben, Subotica 1994; – Bogáncsvilág, Subotica 1994; – Wortträume, Subotica 1994; – Zeitnetz, Subotica; – Äste, Subotica, 1994; – Kako da se nadam povratku čuda, Subotica, 1994; – Ausgewählte Gedichte, Subotica, 1994; – Brachefeuer, Subotica, 1994; – Kéregrágó évszak, Subotica, 1994; – Dicsekvő messzeség, Subotica, 1994; – Szürkület, Subotica, 1994; – Verhungerte Tage, Subotica, 1994;– Fragmente, Subotica, 1994; – Sinkende worte, Subotica, 1994; – 7-esek, Subotica, 1994; – És, Subotica, 1994; – Fetzens, Subotica, 1994; – Cantus firmus, Subotica, 1994; – Winterkeil, Subotica, 1994; – A damaszkuszi úton, Subotica, 1994; – Rés, Subotica, 1994; – Vilanásnyi öröklét, Subotica 1995; – Hódolat Gandhinak, Subotica 1995; – Szó a vészben, Subotica 1995; – Az idö fogságában, Subotica, 1997; – Avas érdemek, Subotica 1998; – Tört fuvolára, Subotica 1999; – Szavak, Subotica 2000; – Ausgewählte Gedichte, Subotica 2001; – Az idő fogságában Subotica 2003; – Dema miro, Subotica 2003; – Monologe, Subotica, 2003; – Prolazne zvezde. Passing stars, Subotica 2005; – Szavak (DVD), Subotica, 2006; – Morotva (DVD), Subotica, 2006; – Avas érdemek (DVD), Subotica 2006.
Prijevodi: – Jakov Kopilović, Medaliák, Subotica ; – Milovan Miković, Az árulás vizsgálata, Subotica 1991; – David Kecman Dako, Mennyei hirnök, Sombor 1997; – Sava Halugin, Fehér záporok, Subotica 2002; – Vesna Weiss, Između bez i sa – Nélküle vele, Subotica 2002; – Sava Halugin, Borogatás, Subotica 2003 – Tomislav Žigmanov, Feltárás, Subotica, 2003; – Tomislav Žigmanov, Finsternis ohne Hülle, Subotica 2008; – Mirko Kopunović, Reményszikrák, Subotica, 2008. – Mirko Kopunović, Im Labor der Träume, 2009.
Nosači zvuka: – II. Gudački kvartet (Danubius kvartett, Bp. 1995.); – Amuletti (pjeva Margit Tomiki uz pratnju autora); – Solo sonata za violončelo (Dragan Pešić); – Klavirski koncert (Novosadski komorni sastav pod ravnanjem Marijana Fajdige); – Rana sonatina (II. stavak, autor); – Három haiku (pjeva Komjáthy Ildikó uz pratnju autora); – Sonata za violončelo (Mirko Molnar); – Scherzo iz drugog klavirskog koncerta (autor); – Távol Töled; Édesanyám rózsa, rózsa; Nyár i Fecskemadár (pjeva Margit Tomik uz pratnju Tamburaškog orkestra iz Osijeka) ; – Három haiku (Musica viva, 1996.) ; – I. gudački kvartet (Tajj kvartet, 2003.) ; – III. gudački kvartet (Tajj kvartet, 1998.) ; – IV. gudački kvartet (Garden Quartet, 2007.) ; – Sonata za solo viloinu (Florian Balaž, 2001.) ; – Svita za gudače (Subotički komorni orkestar, pod ravnanjem B. Skenderović, 2002.); – 24 Preludium für Klavier (autor, 2007.); – Le Tombeau de … (autor, 2007.); – Missa brevis (autor, 2007.); – Fragmente (autor, 2007.); – Suite (autor, 2008.); – Images (autor, 2008.); – Sonate für Klavier I. i II. (autor, 2008.); – Panoptikum (autor, 2008.); – Fiktiomn und Identität (autor, 2008.).
Snimke: – Drugi klavirski koncert; – Sonata; – Tri improvizacije; – Svita za klavir; – Sonata za čelo; – Klavirski komadi; – Amuleti (pjesme); – Gyermekdalok; – Dalok (Jozsef Attila); – Pjesme za glas i klavir.
V:. Lazar Merković, Putevima zajedništva, Subotica 1982; – Isti, Bibliografija izdavačke delatnosti časopisa Rukovet (Zenit, Osvit, NIO Subotičke novine, 1955.-1985.), u: Rukovet, 5., 1985., 462.-467; – Isti, Bibliografija časopisa Rukovet 1955.–1990., Subotica 1990.
EX YU Band
Antun Letić
Art galerija
Dejan Kovač
Ivan Pijuković
Koncert učenika srednje muzičke...
Pogledajte
Dribling
